Novosti

Međunarodni zakonski okvir

Konvencija o biološkoj raznolikosti (CBD) (NN 6/96) obvezuje zemlje potpisnice na očuvanje i unaprjeđivanje postojeće bioraznolikosti te održivo korištenje njezinih sastavnica. Sve države potpisnice obvezuju se raditi na sprječavanju uvođenja te kontroli ili uklanjanju invazivnih stranih vrsta. Na međuvladinoj konferenciji „Biološka raznolikost u Europi“ održanoj na Plitvičkim jezerima 2006. godine u okviru priprema za Konferenciju o biološkoj raznolikosti istaknuta je važnost i osjetljivost otočnih ekosustava. Podržane su inicijative vezane za rješavanje problematike stranih vrsta na otocima koje ugrožavaju autohtone (zavičajne) vrste i gospodarski razvitak otoka.

Konvencija o močvarama od međunarodnog značaja naročito kao staništa ptica močvarica (RAMSAR) (NN 12/93) prepoznaje negativan utjecaj invazivnih stranih vrsta na kopnena i obalna vlažna staništa. Na VIII Konferenciji stranaka potpisnica 2002. godine Rezolucijom VIII/18 države stranke pozvane su da pristupe rješavanju problema invazivnih stranih vrsta, procjeni rizika od invazivnosti za vlažna staništa, inventariziranju invazivnih stranih vrsta na RAMSAR područjima i ostalim vlažnim staništima te poduzmu mjere za sprečavanje uvođenja, kontrolu i uklanjanje invazivnih stranih vrsta samostalno i kroz zajedničku suradnju.

Konvencija o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja (Bonnska konvencija) (NN 6/00) navodi države potpisnice da osiguraju mjere sprječavanja uvođenja, kontrole i uklanjanja stranih vrsta iz areala rasprostranjenosti ukoliko one ugrožavaju vrste s Dodatka II Konvencije.

Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) (NN 12/99) preporuča državama potpisnicama da razmotre rješavanje problema  invazivnih stranih vrsta kroz razvoj nacionalnog zakonodavstva iz područja trgovine živim biljkama i životinjama. EU je tako na svoj propis kojim regulira trgovinu divljim vrsta dodala četiri invazivne strane vrste životinja kako bi onemogućila njihov uvoz na teritorij Unije.

Europska unija invazivne vrste apostrofira kao veliki i brzorastući uzrok ugroženosti bioraznolikosti u Europi te je 2014. godine donijela Uredbu o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta koja regulira problematiku invazivnih stranih vrsta na teritoriju država članica EU.

U sklopu Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija) (NN 6/00) djeluje stručna radna grupa za invazivne strane vrste. Pod okriljem Konvencije 2003. godine prihvaćena je Europska strategija o invazivnim stranim vrstama. Strategija govori o mjerama za prevenciju širenja, kontrolu i po mogućnosti iskorjenjivanju invazivnih stranih vrsta koje predstavljaju prijetnju ekosustavima, staništima i vrstama. Stručna grupa za bioraznolikost europskih otoka jedna je od stručnih grupa Konvencije. Na prvom sastanku održanom 2009. godine kao jedan od prioriteta istaknuta je problematika invazivnih stranih vrsta na otocima, njihova kontrola i uklanjanje iz prirode.